[2]
1.Mojsijeva 6:5
- I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle.
1.Mojsijeva 8:21
- I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.
Rimljanima 3:9-20
- Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da su i Jevreji i Grci svi pod grijehom,
10
kao što stoji napisano: nijednoga nema pravedna;
11
nijednoga nema razumna, i nijednoga koji traži Boga;
12
svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema nijednoga ciglog.
13
Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, i jed je aspidin pod usnama njihovima.
14
Njihova su usta puna kletve i grčine.
15
Njihove su noge brze da proljevaju krv.
16
Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja;
17
i puta mirnoga ne poznaše.
18
Nema straha Božijega pred očima njihovima.
19
A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu;
20
jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.
Jakov 3:2-12
- Jer svi pogrešujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.
3
Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
4
Gle i lađe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malom krmicom kuda hoće onaj koji upravlja.
5
A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.
6
I jezik je vatra, svijet put nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.
7
Jer sav rog zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
8
a jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
9
Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.
10
Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.
11
Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
12
Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.